Dugo sam razmišljao kako najaviti Veliku Nagradu Europe u španjolskoj Valenciji. Jer, na ovoj će se stazi voziti prvi put u povijesti.
I sad mogu nabrajati mnoge podatke. Mogu spominjati kako će se voziti 57 krugova, kako je staza dugačka 5.440 metara, kako je to Velika Nagrada Europe, koja je prošle godine (podsjećam Vas) vožena na Nürburgringu i pobijedio je Fernando Alonso, tada u McLarenu. Ili želite da pričam općenito o Velikoj Nagradi Europe i Michaelu Schumacheru koji ima najviše, šest vozačkih pobjeda ili o Ferrariju koji ima pet konstuktorskih pobjeda. Ili da Vam pričam o tome kako je prva Velika Nagrada Europe vožena prije 25 godina, 1983. godine, a pobijedio je Nelson Piquet.

Zapravo ne... Pričat ću o samoj stazi u Valenciji, koja se službeno punim nazivom zove Grand Prix of Europe Telefonica. Dakle, većina staze vodi nas kroz ulice u luci grada Valencije. 1. srpnja 2007. godine potpisan je ugovor od sedam godina s prvom utrkom ove sezone. To je međutim dovedeno pod pitanje, jer Bernie Ecclestone izjavio je kako jedna zemlja ne bi trebala imati više od jedne utrke, a znamo kako Španjolska na Catalunyi već ima utrku. Ipak, stazu je 19. srpnja 2007. godine otvorio ministar prometa, Mario Flores.

Sama staza ima 25 zavoja, 14 lijevih i 11 desnih. Iako na njoj zasad nije vožena utrka Formule 1, prognozira se kako bi najveća brzina trebala biti 323 km/h , a krug bi trebao trajati 1 minutu i 37 sekundi. Također, ova staza domaćin je i europskom Grand Prixu i FIA GP2 seriji. I što da vam još pričam?
Iako niti jedna od momčadi nije vozila na ovoj stazi (logično kad je nova, zar ne), research im je zasigurno bio na najvišoj razini. Dakle, istražili su stazu, kvalitetu asfalta i mnoge druge pogodnosti, na simulatorima su mnogo puta simulirali cijelu utrku. Ipak, mišljenja sam kako bismo mogli vidjeti različite taktičke odredbe, posebno kod financijskih moćnih momčadi, čija je taktika vrlo jako oružje. Tu prvenstveno mislim na Ferrari, koji je doba taktičkog rata, koji u većini slučajeva dobivaju, započeo s dolaskom Michaela Schumachera i Rossa Brawna, a svoju (također važnu) ulogu igrao je i Rory Byrne.
Dakle, osim što ćemo pratiti i onako neizvjesno prvenstvo, u Valenciji ćemo pratiti i momčadi kako se snalaze na novoj i barem u stvarnosti nepoznatoj stazi. To je važno i zbog noćne utrke u Singapuru 28. rujna ove godine, koju ćemo također gledati prvi put u povijesti.

Prije nego što sam počeo pisati ovaj tekst, dopisivao sam se s Vama znanim Sašom Tekovićem. Rekao je kako bi volio čitati o novoj stazi, kako je nastala, gdje se nalazi, što o njoj kažu vozači koji su već vozili po njoj itd. Eto, sve sam to napisao uz izuzetak što kažu vozači u drugim kategorijama. To sam namjerno izostavio jer nadam se kako se slažete da je Formula 1 jedno, a sve ostalo nešto sasvim drugo. Umjesto toga, savjetovat ću sljedeće. Nemojte zaboraviti kako je Valencija u Španjolskoj, kako je Fernando Alonso iz Ovieda i sjećamo se kako je to izgledalo u Catalunyi. Mislim kako će nam postati jasno zašto neki sportaši kažu kako je publika jedan dodatni uteg na vagi protivnika zbog kojeg je njima lakše. Jer, ako se ne varam, vozači tvrde kako je samo na Monzi moguće da usprkos slušalicama, radio-vezi, motoru na 19.000 okretaja, vozači tijekom vožnje čuju i huk s tribina.

Moje je pitanje hoće li se isto to dogoditi i u Valenciji? Jer sami vozači... Ma, lako će oni...
Sjetimo se samo Engleza koji kažu: LET`S GET THE SHOW ON THE ROAD. THIS FAST GUYS AREN`T WAITING FOR NO ONE!!!

Sveto Pismo kaže: “Blaženi bili oni koji ne vidješe, a vjeruju”. I upravo ću s tom mišlju započeti ovaj tekst. No, nemojte se unaprijed nadati. Nema tog teksta, niti tog novinara na svijetu koji može opisati ono što smo u nedjelju gledali na starom RAF-ovu aerodromu, Silverstoneu.
I znam. Poznata mi činjenica da je ove godine bilo europsko nogometno prvenstvo. Znam i da nam dolaze Olimpijske Igre. Ali, kao u drugoj sferi, kao u drugoj, ili oprostite, prvoj Ligi, Englezi su uvijek tjerali po svojem i željeli sve posramiti. Ako volite sport, vjerojatno ćete čitav život pamtiti London, centralni teren i vjerojatno najbolji meč svih vremena. Muško finale Wimbledona izmežu Rafaela Nadala i Rogera Federera. A ako volite Formulu 1… E… Onda ću se nasmiješiti…

Moram se unaprijed ograditi od potencijalne činjenice da budem pogrešno shvaćen, ali mišljenja sam kako ništa novo neću reći kad spomenem kišu i predložim da se staza zalije vodom prije svake utrke. Samo malo kiše, samo malo padalina i zajamčeno je kako niti jedan gledatelj tijekom utrke neće otići niti do WC-a, jer s napetošću će očekivati svaki novi centimetar, svaki novi zavoj. Tako je bilo tijekom 60 krugova po Silverstoneu. Međutim, jednu činjenicu ne mogu propustiti. Vjerojatno se sjećate Monte Carla ove godine. Također smo gledali kišnu utrku. Također smo gledali Lewisa Hamiltona koji je očitao lekciju iz vožnje svim konkurentima. Isto je ponovio ovog vikenda i na domaćem terenu. U tim trenucima, svijet Formule 1 kao da je dijelio na Lewisa Hamiltona i ostale.

Njegovu pobjedu dodatno pojačava nemolosrdni britanski “žuti tisak” koji ga je još prije V.N. Britanije već „pribio na križ“. Ali, kao da ih je sve zaboravio već na startu. Probiti se s četvrtog mjesta do drugog, pored zaspalog Marka Webbera u Red Bullu i zatvorenog Kimija Raikkonena u Ferrariju, a malo kasnije je prešao u vodstvo pokraj momčadskog kolege u McLaren Mercedesu Heikkija Kovalainena… Neovisno o uvjetima koji su bili na stazi, a bilo je gotovo svega, Hamilton više nije ispuštao vodstvo. U redu, strahopoštovanje je tu… Čini se kako nam Hamilton sprema nešto veliko… Ili je nešto veliko već napravio? I niti slučajno ga ne degradiram. Govorim o tome kako je pobijedio u Monte Carlu po nemilosrdnim uvjetima, a zna se da ondje pobjeđuju samo veliki. A sad je po još gorim uvjetima pobijedio na domaćem terenu… Sve sam ovo mogao reći i jednostavnije. Lewis Hamilton, bravo!

Tekst ću dalje nastaviti s Ferrarijem. Jer do trećeg se mjesta dovezao Rubens Barrichello. Do toga ga je odveo Ross Brawn jednostavno savršenom taktikom. Pravo je pitanje što je tu novo. Jer, njih su dvojica zanat ispekli u Ferrariju, ponovno su se sreli u Hondi i pokazali nam da uz kišu snaga i brzina nisu prve po važnosti. Dakle, Barrichello, Brawn i Honda, treće mjesto. Bravo i za njih.
A sad, ozbiljno idem na Ferrari. Sreća da je utrka po Silverstoneu trajala “samo” 60 krugova. Da je trajala više, ne bih mogao izbrojiti koliko se je puta na stazi izvrtio Felippe Massa. Zapravo kad malo bolje razmislim niti ovako ne znam koliko se je puta izvrtio. Ako netko zna, molim ga da mi kaže. A ozbiljnu bih zamjerku uputio Kimiju Raikkonenu. Aktualni prvak svijeta u vrlo brzim Ferrariju, do bodova je odlučio doći riskirajući. Ali, viđali smo to već kroz povijest kad vozač ne riskira na stazi, već kroz boks. Nije se isplatilo… Ovaj put…

I na kraju, već ću dosaditi sam sebi. Ponovno tekst završavam s BMW Sauberom. Ali, ne s Kubicom. Vidjeli smo jednu Poljakovu pogrešku, izlijetanje sa staze i ostatak utrke indisponirano je gledao na TV-u iz boksa. Pričat ću o Nicku Heidfeldu i broju dva. Hedfeld je utrku završio drugi. Drugi je vozač BMW-a, dva je puta pokazao spektakularno pretjecanje, kad je istovremeno pretekao dvojicu vozača.

Za kraj, želim vas obavijestiti da sljedećih nekoliko dana namjerno neću najavljivati Hockenheim koji nam dolazi za dva tjedna. Uživat ću u onome što sam vidio u Engleskoj, a Vama savjetujem isto. Da vas napalim za Hockenheim spomenut ću samo da ćemo u toj utrci gledati Hamiltona, Massu i Raikkonena s po 48 bodova. Na žalost, već nekoliko godina ne gledamo onu jako brzu stazu i dugotrajnu vožnju kroz šumu. Ali, imam osjećaj da zbog toga utrka neće biti manje zanimljiva.